Sjaj papira je vizualna karakteristika koju dobijete gledanjem na površinu papira. Papir se čini sjajniji ako se najznačajniji dio upadne svijetlosti reflektira izravno, a samo manji dio  difuzno. Tehničkim terminima, sjaj je ime za volumen svijetla koji se odražava na površini papira. Površina papira je osvijetljena pod kutom manjim od 75° te je  reflektirajuće svijetlo  mjereno pod istim kutom.  Najčešći načini mjerenja sjaja je sa Hunter i Lehmann metodama. Međutim one nisu međusobno usporedive. Činjenica da su obje metode korištene proizlazi iz povijesnih i zemljopisnih okolnosti. U središnjoj Europi sjaj papira je inače mjeren po Lehmannovoj metodi. Sjaj je važna stavka pri ocjenjivanju kvalitete printane slike na površini papira. Slika sa visokim sjajem može biti tiskana na matt ili na svilenom matt papiru postižući veći kontrast između slika i drugih printanih elemenata.

Razina  papirnog sjaja pod kutem od 75° :

nepremazni papir 4 - 6
mat premazni 10 - 30
silk premazni 25 - 50
glos/art premazni 65 - 86

 

Ovdje imamo nekoliko metoda koje opisuju ovaj parametar. U Europi su najpoznatije dvije metode- BEKK i BENDSTEN. Rezultati postignuti sa BEKK metodom su dani u sekundama i ta metoda opisuje glatkoću papira za printanje (manje hrapav od papira za kopiranje). U slučaju papira za kopiranje rezultati su manje pouzdani. Ova metoda opisuje vrijeme koje je potrebno za prenošenje 10 cm3 zraka između glavnog djela uređaja i papira pod određenim tlakom. Rabeći ovu metodu, papir je hrapaviji u kraćem vremenu dok je glađi kad je vrijeme duže. U BENDTSEN metodi, mjerenje prenesenog zraka između glave i papira je slična, ali je druga stvar izmjerena. Ova metoda mjeri količinu zraka u milimetrima koju prenosi između glave uređaja i papira u jednoj minuti. U tom slučaju, što je papir hrapaviji, bolji rezultat je dobiven. Što je glađi papir to su dobiveni niži rezultati. Ne postoji direktna poveznica između ovih dviju metoda. Korišteni su posebni intervali kako bi se dobili približni rezultati. Oni pomažu shvatiti koja razina glatkoće/hrapavosti je dobivena koristeći određenu metodu. Uzroci pretvaranja između različitih metoda mjerenja prikazani su u nastavku:

- pre hrapav papir pruža otpor između oblika, što ga rasteže u uređaju drugačijeg oblika. Print nije precizan jer je printer uništen u udubinama   (nedovršeno printanje)
- pre glatki papir napravi ljepljive oblike zbog električnih sila. Nedostatak takozvanog "zračnog jastuka" uzrokuje pomicanje oblika međusobno.

Tijekom obrade ponekad možemo primijetiti da se papir, koji ide kroz uređaj za kopiranje, može deformirati na dva načina: preklapanjem i lelujanjem. Preklapanje  se može odvijati u tri smjera, pod nazivom MD, CD i DD. Kratice su jednostavne za  objasniti: u smjeru uređaja za papir, okomito i dijagonalno (od engleskih naziva). Savijanje može ići u dva smjera - u smjeru tiska i suprotnom smjeru.Rješenje je dodavanje +/- ispred brojeva. Plus se dodaje kada papir ide u smjeru tiska,a minus se dodaje kad se papir kreće u suprotnom smjeru. Za mjerenje savijanja MD i CD koristimo poseban model s pregibima. Za svaku vrstu pregiba postoje i posebni rezultati, koje papir ne može prevazići. Metoda mjerenja temelji se na jednostranom tiskanju određenog broja listova (obično 100) i brzu usporedbu pregibne veličine s modelom. Međutim, dio tiska je dvostruke veličine. Ispitivanje pregiba se mora uzeti u obzir. Kako bi se izmjerio pregib obostranog ispisa, tiskaju se odgovarajuće količine listova (obično 50). Mjere su dobivaju usporedbom  s modelom. Metoda mjerenja na pregibima DD je drugačija. Nakon ispisa određene količine listova, papir se stavlja u određeni vertikalni uređaj koji pomaže definirati udaljenost između rogova i vertikalne ravnine. Mjerenje je napravljeno za sva četiri roga. Rezultat je razlika između najviše i najmanje zakrivljenog roga. Ovdje imamo procjenu koju papir dobre kvalitete ne bi trebao premašiti. Tijekom obrade papira u fotokopirnom uređaju, možemo primijetiti da papir nabrekne nakon ispisa. Količina kopirnog papira je veća od količine izvornog papira. 

Značajan parametar za obradu papira je njegova vlažnost. Raspon ovog parametra  manji je za papire za kopiranje od papira za tiskanje. Obično se kreće između 3,5 i 4,5% kada je vlažnost apsolutna, i 25-30% RH kada vlaga nije apsolutna.